22. 08. 2013.
Televizijski program u pozadini ometa decu u igri i može da utiče na razvoj pažnje, ističe se u novoj studiji američkih istraživača. Čak i kada deca ne gledaju TV, to ih može omesti u igri i loše uticati na razvoj pažnje.
Kada se deca uzrasta od 3 do 5 godina igraju u prostoriji u kojoj je uključen TV s nekim programom za odrasle, u proseku se igraju 5 odsto manje što znači da kada TV ne radi, dečja igra traje duže.
"Naši dokazi pokazuju da televizija sprečava decu da održe pažnju u vreme kada tokom razvoja počinju da organizuju svoje veštine pažnje i ponašanja", rekao je autor studije Danijel Anderson, profesor psihologije na Univerzitetu Masačusets.
Roditelji misle da to nema uticaja, jer programi nisu namenjeni deci. Međutim, to što dete nije direktno usmereno na televiziju ne znači da ne postoji ometajući efekat.
Američka akademija za pedijatriju preporučuje da se deca uzrasta od 2 godine i mlađa uopšte ne izlažu televizijskom ekranu. Za stariju decu preporučuje se ograničeno vreme pred ekranima, uključujući televiziju, video-igrice i upotrebu kompjutera na jedan do dva sata na dan aktivnog gledanja.
Zbog činjenice da su mnoga deca izložena "pozadinskoj" televiziji, a vizualni i zvučni signali se menjaju na otprilike svakih 5 sekundi, Anderson i njegove kolege su se zapitali utiče li to na veoma malu decu.
Njihova studija objavljena u jednom američkom časopisu, uključivala je 50 dece uzrasta od 12 do 36 meseci. Svako dete snimano je na video-traci sat vremena u okolini sličnoj roditeljskoj sobi, pri čemu su roditelji zamoljeni da ograniče komunikaciju sa decom.
Deca su bila raspoređena u grupe u kojima su se jedni igrali u prostoriji u kojoj nije bio uključen TV, a drugi u prostoriji u kojoj je radio televizor. Dečja igra je bila kraća za oko polovinu vremena u slučajevima kada je TV bio upaljen.
Pedijatar Danijel Bronfin poistovećuje televiziju u pozadini sa pasivnim pušenjem.
"Sve brige koje imamo vezane za gledanje dečjeg programa odnose se i na pasivno gledanje, što ometa decu u detinjstvu i igri", kazao je Bronfin, dodajući da ta vrsta konstantne ometenosti može biti jedan od razloga koji doprinosi porastu poremećaja u ponašanju, kao što je poremećaj smanjene pažnje.
Zato doktori Anderson i Bronfin preporučuju da roditelji isključe televizore kada je dete u sobi jer, kako je istakao Anderson, neke emisije za decu imaju svoju vrednost i deca iz njih mogu učiti, ali to je nešto sasvim drugačije od televizije u pozadini.
Izvor: [b92.net]