626 poslanika koji se neposredno biraju na pet godina. U Ugovoru iz Amsterdama broj poslanika ograničen je na 700 . Prema Protokolu o proširenju EU koji je dodat Ugovoru iz Nice, broj poslanika može se ipak povećati do 732. Pripadost političkim grupama u njemu važnija je od lojalnosti zemljama članicama iz kojih potiču poslanici.
Načini glasanja: Po pravilu, većinom glasova prisutnih (jednostavno odlučivanje i zauzimanje stava) ili apsolutnom većinom svih poslanika (npr. kod donošenja izmena u postupku saodlučivanja); u slučaju donošenja važnih odluka (npr. izglasavanje nepoverenja Komisiji, odlučivanje o budžetu) postoje odredbe u UEZ za posebne kvorume.
Središte Evropskog parlamenta je u Strazburu i treba ga razlikovati od Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, koji je zasebna evropska organizacija. Zasedaju u istoj zgradi. Sekretarijat EP se nalazi u Luksemburgu, ali se sve više sastanaka održava u Briselu. Većina sastanaka političkih grupa i odbora održava se u Briselu.
Demokratska legitimnost EU ima dvostruki temelj: zemlje-članice imaju demokratski izabrane vlade, a EP od 1979. godine biraju svi građani zemalja-članica EU na neposrednim izborima.
EP predstavlja građane zemalja-članica EU. U početku su Evropska zajednica za ugalj i čelik, Evropska ekonomska zajednica i Evropska zajednica za atomsku energiju imale ?Parlamentarnu skupštinu? u koju su nacionalni parlamenti delegirali svoje predstavnike. Ova skupština je u saradnji sa Savetom donosila odluke vezane uz budžete sve tri zajednice. Imala je, osim toga, pravo da kontroliše i da bude obaveštena o aktivnostima Saveta i Komisije. Od 1958. godine skupština se počela nazivati parlamentom, ali je taj naziv potvrdjen tek Jedinstvenim evropskim aktom, koji je stupio na snagu 1987. godine. Tim aktom je Parlament dobio i mnogo važniju političku i zakonodavnu ulogu, uvodjenjem postupka saodlučivanja sa drugim telima. Nadležnosti Parlamenta danas, između ostalog, uključuju kontrolu Savjeta i Komisije. Proširivanje nadležnosti EP potvrdivale su postepene izmene Osnivačkih ugovora - Jedinstveni evropski akt, Ugovor iz Mastrihta i Ugovor iz Amsterdama, kao i druge neugovorne odredbe (međuinstitucionalni sporazumi između Parlamenta, Saveta i Komisije). Ipak, njegove su nadležnosti jos ograničene u područjima politika EZ/EU koja zahtevaju veće troškove, poput Zajedničke spoljne i bezbednosne politike (ZSBP), Pravosuđa i unutrašnjih poslova, poljoprivredne i trgovinske politike.
Uobičajene funkcije parlamenta su sledeće: - Usvajanje zakonodavstva, - Izbori i obrazovanje izvrsne vlasti, - Kontrola rada izvršne vlasti, - Obaveštavanje i obrazovanje građana koje Parlament zastupa.
Funkcije EP uglavnom su iste, s tim da se ne podudaraju ni sa jednim modelom skupštine zemlje-clanice. Stoga je teško uporedjivati funkciju, ulogu i znacaj EP s onima koje imaju nacionalne skupštine, ali nam one mogu poslužiti za osnovnu orijentaciju.