Verzija za štampu rss Bookmark and Share Početak » Novosti » Kultura » Main stream »

VIRTUELNA SOCIOLOGIJA

17. 07. 2009.

VIRTUELNA SOCIOLOGIJA -

Cudno pitanje stvarnosti stvarnosti ponovo intrigira misaone duhove. Sam svijet predstavlja neku vrstu drevne i neotklonjive zagonetke. Poput traganja za kamenom mudrosti, zapitanost od cega je izatkano „tkivo" stvarnog, od davnih je vremena zaokupljala i fascinirala ljudski razum i um. Tako je, u izvjesnom smislu, i nastala filozofija.Aporija - da li je stvarnost stvarna, izgleda razlicita od drugog jednog fundamentalnog pitanja - pitanja posled njih osnova svega što postoji. S druge strane, kako to vec biva, u paradoksalnoj logici se pokazuje da je ovo prvo tek alotropska modifikacija jednog jedinog. Kao što to novi, moderni filozofi - a to su fizicari - imaju obicaj da upitaju - ako je univerzum odgovor, šta je pitanje?

Danas, francuski teoreticar simulacija /i sam simu lant/ Zan Bodrijar, smatra da je svijet u kojem živimo iluz ija, i to radikalna iluzija. Dakle, ovaj naš svijet nije više svi jet simulacije vec simulacija svijeta. Po njegovom mišljenju, mi živimo u svijetu hiperrealnosti, stvarnijem od stvarnog, u kojem je realno ukinuto i zamijenjeno nekom vrstom „nadstvarne nebuloze". To ovog post-post-post-mod ernistu dovodi na pozicije savremenog pironiste, cini ga misliocem koji je skepticizam postavio na nivo ontološkog principa. To je radikalna sumnja, sumnjanje u sve, u stvarnost, u egzistenciju objekta, ali koja konsekventno vodi i negaciji i ukidanju subjekta koji sumnja.

Evropska naucna misao 21. vijeka crpi svoju idejnu i prakticnu aksiologiju i epistemologiju iz kristalizacije i intelektualne sinteze koja je snažno odredena kantovskim agnosticizmom. Ima, naizgled, neceg ubjedljivog i istinitonosnog u premisi-konkluziji da kao ljudska bica ne možemo znati šta svijet jeste /ili nije/, buduci da saznaje mo iskljucivo putem culnih senzorijuma. Da li je, dakle, objckltivna slika svijeta, zapravo, samo subjektivna slika adaptivne i reinterpretativne moci percepcije.

Neki coup de grace, reprezentativni izraz takve ide ologije znanja i saznanja, jeste Bodrijarov diskurs o svijetu kao sveopštoj simulaciji ili cistoj iluziji. To je krajnja kon-sekvenca niceanskog nihilizma, koji je poput duhovne i idejne kontaminacije, rastvoren u svakodnevlju i noumenonu jednog obmanutog i samoobmanutog svijeta bez Boga. Buduci da covjek asimilira ili interiorizuje prin cip u kojem se /znajuci to ili ne/ temelji, i postaje mu slican, nece biti iznenadujuce, ukoliko se kaže da i sam cov jek, sve više, postaje privid. Nestaje i prestaje svaka sup-stancijalnost u kojoj se on utemeljuje, kao i svaka supstan-ca uopšte. Nema više supstancijalnog, cak ni tamo gdje smo bili sasvim sigurni da smo na cvrstom tlu, da znamo na cemu smo u doslovnom smislu te rijeci.

Naime, sada i moderna fizika govori jezikom sred njevjekovnih mistika, starogrckih metafizicara monista, jezikom budistickog iluzionizma. Kada, na primjer, fizicar-nobelovac Lion Lenderman u studiji „Božja cestica" saopštava da je atom, zapravo, „99,99% praznina", možemo i bukvalno da osjetimo kako nam se ljulja tlo pod nogama. Ispada da je Demokritov atom odsustvo ili prici na; poput zenonovske zablude kretanja, podastire se „naucna" osnova da govorimo i o zabludi atoma. To je vrhunac kantovske zablude /kad smo vec kod zabluda/ o tobože objektivnom ljudskom i naucnom umu, razumu kao zakonodavcu prirode i stvarnosti. Ovo nas vodi jed nom novom svijetu, novoj realnosti.

Nova stvarnost nije ništa drugo do virtuelna real nost. Za potrebe vojne industrije, izvjesni Ivan Saderland je 1968. godine konstruisao specijalni ekran-kacigu, koja kad se stavi na glavu stvara ubjedljivu iluziju trodimenzional nosti. Ono što je pocelo kao simulacija letenja u obuci americkih pilota, pokazalo se kao anticipacija i fermentaci ja simuliranja živog ili stvarnog.Bio je to, zapravo, uvod u virtual rediti, iako samo formalan.

Jer, iluzija svijeta ili virtuelna realnost je direktno povezana sa fenomenom svijesti ili svjesnosti. Radi se o tome da je moderni covjek zašao u svijet nestvarnog i nad stvarnog još mnogo ranije.Upravo, onda kada se po prvi put u svojoj filogenezi suocio sa potpražnim ili implicitnim dejstvima masovnih medija. Medija koji su izmijenili nje govu percepciju, i time, konsekventno, i samu svijest. Hocemo da kažemo da se „ranjavanje stvarnog" ili nesta janje stvarnosti zacinje u samoj covjekovoj svijesti, iako je izazvano djelovanjem iz eksterioriteta. Unutrašnja utrnu-lost duha i osjeta, predstavlja, takoreci, neuropsihološku osnovu za izoblicavanje stvarnosti, za svijet laži-virtuelnu realnost. Ili, „virtuelizacija" svijesti i duha je pretpostavka i nagovještavanje virtuelnosti stvarnosti.

No stvari su u poslednjim godinama evoluirale u pravcu derealizacije objektivne stvarnosti. Kao što je dijalektika prvo bila mentalni proces a zatim je stvarnost i sama postala „dijalekticka", tako je isto i sa fenomenom virtuelnog. U sasvim objektivnom smislu rijeci, mijenjaju se sadržaji i forme stvarnosti svijeta i dolazi do njene fik cionalizacije. Postepeno, još jedva vidljivo, realnost u kojoj živimo biva dovedena u pitanje, u korist, u ime neke alter nativne meta-realnosti.

Na tu evoluciju stvarnosti, gotovo organsku i ireverzibilnu, ukazuje i drugi jedan „lider" recentnog intelektualnog javnog mnenja, francuski teoreticar mašina Pol Virilio.Ona ce, možda, brže nego što pretpostavljamo, promijeniti svijet u kome živimo, i koji sve netacnije zove mo svojim. U tom svijetu, na primjer, bicemo prinudeni da preformiramo i preformulišemo svoje osnovne jezicke i perceptualne kategorije. Sadašnji naš doživljaj vremena imace malo toga korespondentnog sa vremenom u nastu paj ucoj virtuelnoj vremenskoj i svakoj drugoj revoluciji. Dakle, nece se promijeniti samo doživljaj vremena, subjek tivni koncept tcmporalnosti, vec samo vrijeme kao takvo-ma šta ono u stvari bilo - bice drugacije.

Imajuci sve ovo na umu, Virilio smatra da Bodrijar nije /više/ u pravu kad govori o svijetu simulacije i simu lakruma. Po mišljenju ovog teoreticara, treba vec sada gov oriti, umjesto o simulaciji, o supstituciji. Simulacija je, prema tome, metamorfozirala u supstituciju. To znaci da virtuelno nije tek simulacija stvarnosti stvarnog vec stvarno, da je virtuelno zamjenjuje i smjenjuje, ocito zastareli i relativizovani, pojam realnosti. Kada o onome što je anticipacija govori u prezentu, Virilio hoce da nas upozori, naglašavajuci košmaran prizvuk tog svijeta koji ceka da se rodi, da postane „stvaran".

Prema tome, ne može biti iznenadujuce kada /opet francuski/ teoreticar Edgar Moren piše u studiji „Duh vre

mena 2" da je moderna sociologija u krizi. Ne samo soci ologija, vec nauka uopšte, pošto je zastarjela i odlazi u istorijsku i društvenu ropotarnicu. Potrebna je, takoreci, jedna virtuelna sociologija, koja bi mogla da akceptira i teorijski valorizuje novu stvarnost, da izade na kraj s njom.Pogotovo danas, sociologija kao paradigma nauke uopšte je smiješna, zalutala sa svojim pozitivizmom, „kvantofrenijom" i neznanjem.

Isto je i sa filozofijom. U 17. vijeku filozof Dekart /još jedan francuski teoreticar/ je iznio tezu da se sveukupna stvarnost može podijeliti na res kogitans i res eks-tema. Filozofija, bez obzira na Hegelov panlogizam, nije uspjela da riješi tu enigmu dekartovskoga dualizma. U virtuelnom bivstvujucem, problem se usložnjava, pored ostalog i zbog toga što raniji objekat postaje subjekat. 1 drugo, zato što ce se uspostaviti dvije ravnopravne realnos ti, što nalaže redefiniciju pojma dualizam. Po svemu sudeci, filozofija ce teško izaci na kraj sa ovom virtuelnom apori-jom. To jest, nece nikako, pošto je /filozofije/ nece ni biti.

Istovremeno, i pojedinac u svakodnevnom životu imace analogne probleme sa realnošcu. U kojoj sam sada realnosti, u kojoj sam sada dimenziji - pitace se on. „Cov jek može da ne zna šta znaci biti izgubljen u stvarnosti. Lako je, na primjer, znati da ste se izgubili u saharskoj pustinji, ali biti izgubljen u stvarnosti?! Pošto postoje dvije stvarnosti, kako možemo reci gdje smo - pita se Virilio i zakljucuje: „Virtuelna stvarnost vodi slicnoj derealizaciji. No ona ne djeluje više samo na nivou pojedinca kao ludi lo, vec na nivou svijeta. Taj fenomen je slican ludilu".

U psihološkom smislu, mi smo vec sada u pred-virtuelnom stanju. Ta dezorijentisanost homo virtualisa bice samo spoljašnja manifestacija i simbolicka konkretizacija naše sadašnje licne izgubljenosti u vremenu i prostoru, koja je samo kolektivno kamuflirana, socijalno kompenzovana i sistemski funkcionalizovana. Psihološke izgubljenosti /apsurda/, ali i duhovne palosti.

Jer, ništa se nama ne dešava što mi sami, i ne znajuci to, ne cinimo sami sebi. Hrišcanski teolozi i egzegete propovijedaju ucenje da nas Bog samo prepušta našem sopstvenom zlu; bilo da je ono svjesno ili „podsvjesno". Zato je eshatološki „podtekst" onoga što je, zapravo, virtuelnost, tako strašan. Zbog toga ce taj infernalni svijet tako liciti na neki džinovski Id. Pokazace se da su istinite rijeci novozavjetne - da koliko laži prihvatimo, toliko ce nam se istine oduzeti.

mr. Bojan Jovanović

Izvor:Bgsvetionik

Čitanja: 3093 | Komentara: 0 | Dodaj komentar


John Newman i Milky Chance na Exitu

Nova engleska soul zvezda John Newman, nastupiće u subotu 11. jula, a indie-pop duo Milky Chance 12. jula na glavnoj
{title} - {opis}

ROBMATIC - novi švajcarski DJ star u Beogradu!

U petak 21. Jula na gradskom splavu Lasta nastupiće nova švajcarska Tech-House zvezda - ROBMATIC ROBMATIC je nova sjajna zvezda